Abadžija nije bio običan krojač. On je bio tiha ruka svakodnevice – čovek koji je znao da od komada grubog parčeta vunenog materijala napravi kaput koji traje generacijama. I to sve bez mašina i robota – za to su mu bili potrebni samo metar, kreda, konac i vešte ruke.
Kako zamišljate ovog zanatliju i njegovu malu radnju?
U okviru programa „Zaboravljeni zanati kroz vekove nasleđa“, organizovane su radionice koje deci na kreativan način daju odgovore na ovaj i slične zanimljive zadatke. Kroz crtanje i igru, deca uče kako su abadžije nekada krojili odeću bez fabričkih kalupa, kako se pravilo bure za vodu bez ikakve mašine ili kako su se nekada proizvodile bombone i ostali slatkiši.
Tradicionalni zanati nekada su igrali važnu ulogu. Oblikovali su gradove i zajednice, odgajali naraštaje i kulture vekovima. Svaki zanat zahtevao je izuzetnu veštinu i preduzimljivost ali i godine strpljivog učenja.
Program spaja umetnost, istoriju i igru. Kroz vođeno crtanje i maštovite zadatke, deca ulaze u svet zanatlija bez kojih nije mogao da se zamisli život, a danas se oni nalaze na ivici zaborava.
I kad smo kod zaborava – da li znate čime su se bavili pudar, pinter ili ćilimar? Kako su nekad izgledale šeširdžije, odžačari, skeledžije? Na ova pitanja ni većina starijih ne bi znala da odgovori jer je moderno doba njihove veštine prevazišlo svakodnevnim novotarijama.
Sve ove zanatlije oživljavaju na kreativnim crtežima dece, koje ovih zanimljivim “drumovima” vodi mentor crtanja Nikola Dragaš.
“U prvom delu zadatka crtao sam zajedno sa decom, korak po korak. Tu su se upoznavali sa svim alatima i materijalom određenog zanata, dok su u drugom delu zadatka deca crtala samostalno, pokušavajući sebe da zamisle kao zanatliju. Bilo je veoma interesantno videti ih kako kao skeledžije prevoze piramide, nose šešire u obliku rodinog gnezda ili kao odžačare koji iz dimnjaka izvlači Deda mraza”, objašnjava Nikola.
U proseku, na svakoj radionici učestvuje dvadesetoro dece različitog uzrasta, a atmosfera je uvek ista – puna smeha, ideja i šarenih crteža koji brišu granice između prošlosti i sadašnjosti.
“Mnoga deca napredovala su crtački i likovno i uvek postoji to iščekivanje – koji je sledeći zanat na repertoaru za crtanje. Moram da priznam da i pored toga što sam se dobro spremao za ove radionice, deca su uvek imala šta da dodaju i time su pokazala da znaju svašta o starim zanatima”, zaključuje Nikola.
Ove radionice nisu samo sesije crtanja – one su i putovanje u istoriju. Inspirišu decu da cene posvećenost i umetnost iza zaboravljenih profesija. Kroz pripovedanje i vođeno umetničko izražavanje, mladi putnici u vremeplovu ne samo da će usavršiti svoje tehnike crtanja već će i mnogo bolje razumeti kulturno nasleđe i tradiciju. Deca tako uče i da cene ručni rad i posvećenost koju su zanati zahtevali.
Subote su u Evropskoj kući tradicionalno dani posvećeni najmlađima.Deca već godinama unazad pišu zanimljive priče, crtaju stripove, a odnedavno upoznaju i process izrade kompjuterskih igrica i onlajn aplikacija.
Ukoliko i vi želite da prijavite dete na neku od radionica, pišite nam na info@evropskakuca.rs.