U petak, 13. juna, u prostoru Francuskog instituta u Novom Sadu održana je Živa biblioteka migracija, događaj u organizaciji Volonterskog centra Vojvodine i Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC-CZA).
Koncept žive biblioteke podrazumeva „čitanje“ živih knjiga – osoba koje su spremne da podele lične priče i iskustva vezana za migracije. Posetioci biraju knjigu koju žele da „pročitaju“, odnosno osobu sa kojom žele da razgovaraju.
Ideja ovog formata jeste da se uspostavi most između lokalne zajednice i ljudi koji nisu iz Srbije, ali su sada njeni stanovnici. Među knjigama koje su govorile na događaju našli su se ljudi iz Meksika, Sjedinjenih Američkih Država, Ukrajine, Palestine, ali i iz Srbije. Svako od njih je sa posetiocima podelio deo svog iskustva o migracijama – bilo da su u pitanju lične, profesionalne, emotivne ili političke priče.
„Projekat smo započeli kroz edukaciju volontera koji su prošli obuke za rad sa osetljivim grupama, prvenstveno sa migrantima. Oni sada koriste alate za povezivanje lokalnog stanovništva sa ljudima koji nisu iz Novog Sada, ali ovde žive. Vremenom je naša zajednica narasla i sada okupljamo ljude iz različitih zemalja, poput Grčke, Irana, Rusije… Naš cilj je da doprinesemo boljoj komunikaciji i većem razumevanju u lokalnoj sredini, kako bi život migranata bio lakši i dostojanstveniji“, istakla je Ida Boka, koordinatorka projekta iz Volonterskog centra Vojvodine.
U Živoj biblioteci svi učesnici su unapred pripremljeni za podelu svojih priča, ali posetioci imaju slobodu da postavljaju pitanja – uz poštovanje prava da „knjiga“ na neko pitanje odgovori: „U mojoj knjizi to ne piše“. Na ovaj način, organizatori su osnažili učesnike da sami oblikuju granice svog izlaganja.
Jedna od živih knjiga, Hana iz Sjedinjenih Američkih Država, podelila je priču pod nazivom „Raslojavanje američkog sna“, u kojoj je govorila o svom odrastanju u Njujorku i razočaranju u sistem vrednosti koji joj je predstavljen tokom detinjstva:
„Ja iz Nju Jorka i moja knjiga je o Americi i američkom snu. O mom odrastanju u Americi i fasadi koja se krije iza američkog sna a koju su mi prodavali dok sam bila dete. Radi se o tome da sam uvek pokušavala da pobegnem od tog san i nasleđa koje nam je ostavljeno, imperijalizma, kolonijalizma i načina na koji Amerika tretira svoje građane. Uvek sam se želela nešto više od toga i nadala da ću napustiti taj način na koji sam odrastala.“
Pored stranih državljana, učestvovali su i ljudi iz Srbije, među njima i Jovana Dinčić, izvršna direktorka Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila, koja je govorila o svom dugogodišnjem radu sa izbeglicama:
„Sa izbeglicama radim od 2012. godine i jako mi je drago da mogu da podelim svoje iskustvo i sve priče kojima sam svedočila a sa druge strane, i izazove sa kojima se migranti suočavaju tokom socijalne inkluzije u različitim delovima Srbije. Moja knjiga se odnosi na moje iskustvo i način na koji ja doživljavam moju profesiju. Koliko su se moja podrazumevanja sveta, interkulturalnosti, susreta sa drugima menjala tokom vremena. Takođe, koliko je važno to susretanje sa drugima koje imamo blizu sebe a koje ni ne znamo.“ rekla je Dinčić.
Organizatori i učesnici složili su se da je važno razvijati empatiju i svest o tome da su migracije univerzalno ljudsko iskustvo, koje može zadesiti svakog od nas. Ključna poruka događaja bila je: slušajmo jedni druge i poštujmo priče koje nosimo.
Ova aktivnost realizovana je u okviru projekta „Jačanje odgovora Srbije na izazove migracija i inkluzije“, koji finansira Evropska unija, a koji zajednički sprovode Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC-CZA), Volonterski centar Vojvodine (VCV), Klara i Rosa, i Dituria.