Italijanski nadrealizam, kultni pravac u okviru evropske kinematografije, biće fokus Filmskog petka u Evropskoj kući u maju i prvoj nedelji juna.
U narednim nedeljama, zainteresovani za filmsku umetnost moći će da pogledaju ostvarenja koji tematski i stilski pripadaju kultnom italijanskom neorealizmu, . Pokret je nastao tokom četrdesetih godina dvadestog veka u Italiji, često je na ivici dokumentarizma i izrazito socijalno angažovan.
Podstaknuti katastrofalnom stanjem u zemlji nakon Drugog svetskog rata, Roberto Roselini, Lukino Viskonti, Vitorio de Sika, Đuzepe de Santis, Federiko Felini i drugi, fokusiraju se na autentične priče o običnim ljudima, koje su često smeštene u siromašne urbane sredine ili ruralna područja.
Svakog petka, zaključno sa 6. junom, posetioci će imati priliku i da, pre svake projekcije filma, poslušaju razgovor koji će moderirati profesor Goran Terzić (Fakultet dramskih umetnosti), a učestvovati predstavnici mlađe generacije kritičara okupljenih oko veb portala Filmoskopija, koji je nastao pod pokroviteljstvom Filmskog centra Srbije. Ovaj serijal Filmskiog petka koji je posvećen Italijanskom neorealizamu održava se uz podršku Italijanskog instituta za kulturu u Beogradu (Istituto Italiano di Cultura di Belgrado).
Serijal je započeo filmom Najlepša (Bellissima) iz 1951. godine, u režiji Lukino Viskontija (1906 – 1976), kultnog italijanskog pozorišnog i filmskog reditelja i pisca. Kao vodeća ličnost italijanske umetnosti i kulture sredinom dvadesetog veka, Viskonti je bio jedan od osnivača italijanskog neorealizma. Dobitnik je mnogih priznanja, uključujući Zlatnu palmu i Zlatnog lava. Njegovi najpoznatiji filmovi su Senso (1954) i Leopard (1963), oba istorijske melodrame zasnovane na italijanskim književnim klasicima, zatim, drama Roko i njegova braća (1960) i njegova „Nemačka trilogija“ – Prokleti ( 1969), Smrt u Veneciji (1971) i Ludvig (1972).
„Lukino Viskonti je jedan od najuticajnijih stvaralaca italijanske kinematografije, čovek koji je stvarao 35 godina i ono što je interesantno, uvek je išao van trendova, odnosno, on je je uspostavljao trend“, istakao je profesor Goran Terzić (Fakultet dramskih umetnosti) tokom razgovora pre projekcije filma Najlepša i dodao da je taj film jedan od Voskontojevih ranijih ostvarenja i predstavlja uvod u neorealizam, pa se stoga i jednim od najvažnijih ostvarenja tog pravca.
Glavna junakinja, čiji lik tumači Ana Manjani, je žena iz skromne rimske radničke porodice, koja je opsednuta filmovima, ali i idejom da njena ćerka može da pobedi na takmičenju za „najlepšu devojčicu u Rimu“ i postane filmska zvezda.
„Postoji priča da baš kada se Viskonti rodio, 1906. godine u Milanu, u jednoj od najznačajnijih aristokratskih porodica u Italiji, da je tada bila premijera čuvene Verdijeve Travijate“, kazala je Ana Đošev iz Filmoskopije, ističući manje poznat aspekt Viskontijevog opusa, režiju brojnih opera.
Posetioci će 23. maja u 19č moći da pogledaju film Čudo u Milanu (Miracolo a Milano) iz 1951. godine, u režiji Vitoria De Sike, zatim, 30. maja od 19č film Noć (La Notte, 1961) Mikelanđela Antonionija. Serijal završavamo filmom Prosjak (Accatone, 1961) u režiji Pjer Paolo Pazolinija.
Kompletan progam ovog serijala u okviru Filmskog petka možete pogledati OVDE.